DVORANA SLAVNIH

28.11.2005.

SEMIR OSMANAGIĆ

Semir Osmanagić (1960.) živi u Houston-u, SAD. Predsjednik je manje proizvodne korporacije. Formalno obrazovanje završio je u Sarajevu stičući tri diplome: magistarsku iz međunarodne ekonomije, te Ekonomskog i Fakulteta Političkih nauka. Menađerska iskustva iz UNIS-a te vlastitih biznisa u Sarajevu, Splitu i Houston-u idu uporedo sa istraživačkim i objavljivačkim radom posljednjih 20-ak godina.
Ambiciozni višetomski ciklus “Alternativne historije” nudi alternativu oficijelnim istinama sežući duboko u prošlost i objašnjavajući sadašnji trenutak i perspektive ljudske civilizacije.

28.11.2005.

BIH REPREZENTACIJA U SJEDEĆOJ ODBOJCI

SAFET ALIBAŠIĆ - rođen 21. 12. 1982. godine u Tuzli. Član je kluba "SPID" iz Sarajeva. U reprezentaciji BiH nastupa od 2001. godine, sa kojom je osvojio dvije zlatne medalje na EP (2001 - Mađarska i 2003 Finska), te također zlatnu medalju na SP u Kairu 2002.godine.
FIKRET ČAUŠEVIĆ - rođen 13.05.1973.godine u Čajniču. Sportsku karijeru je počeo u klubu "Zenica 92", a danas je član kluba "SPID" iz Sarajeva. Od 1995.godine je standardni član najbolje bh.
SABAHUDIN DELALIĆ - rođen 17.08.1972. godine u Sarajevu. Član je kluba "SPID" iz Sarajeva, aktuelnog prvaka BiH i Evrope.
Kapiten je reprezentacije BiH. Od 1997 .godine je stalni član reprezentacije BiH, i učestvovao je u svim najuspješnijim mečevima koje je ova selekcija odigrala do danas. Proglašen je najboljim sportistom invalidom BiH 1999. i 2003. godine.
ESAD DURMIŠEVIĆ - rođen 22.0 1. 1972.godine u Tesliću. Sportsku karijeru započeo 1997 godine u klubu "Zenica 92". U reprezentaciji BiH od 2001. godine sa kojom je osvojio tri zlatne medalje na EP (Mađarska 2001 i Finska 2003) i SP ( Egipat 2002.).
ISMET GODINJAK - rođen u Sarajevu 17.03. 1973.godine. Član je kluba "Fantomi" iz Sarajeva, sa kojim je 2000.godine osvojio bronzanu medalju na EP. Od 1995.godine je član bh. selekcije sa kojom je učestvovao na dva SP i četiri EP. Na EP osvojio je bronzanu medalju u Tallinu1997 godine, a 1999. u Sarajevu, 2001. u Mađarskoj i 2003 u Finskoj zlatnu medalju Na Paraolimpijskim igrama u Sydney-u 2000 godine osvojio je srebrnu medalju, a na SP u Kairu 2002 godine - zlatnu medalju.
DŽEVAD HAMZIĆ - rođen u Sarajevu, 04.09. 1968.godine i trenutno nastupa za klub "SPID" iz Sarajeva, sa kojim je osvojio zlatnu Evropsku medalju i prvenstvo BiH. Od 1998. godine je stalni član najbolje bh. selekcije. Na SP u Iranu 1998. osvojio je bronzanu medalju, a u Kairu 2002 godine zlatnu. Na EP 2001 i 2003 godine okitio se zlatnom medaljom. Na POI u Sydney-u 2000 godine osvojio je srebrnu medalju.
ERMIN JUSUFOVIĆ - rođen 31.05. 1985.godine u Tuzli. Sportsku karijeru počeo 1998. u klubu "SPID" iz Sarajeva. Za reprezentaciju BiH nastupa od 2002. godine. Na EP u Finskoj 2003 osvojio je je zlatnu medalju.
ZIKRET MAHMIĆ - rođen 04.01. 1971. godine U Zenici gdje je i započeo svoju sportsku karijeru u klubu "Zenica 92". Sada je član kluba "Fantomi" iz Sarajeva. Od 1995 godine je član najbolje bh. selekcije sa kojom je ostvario najveća sportska dostignuća. Na EP 1997. u Talinu osvojio je bronzanu medalju, a 1999. u Sarajevu, 2001. u Mađarskoj i 2003. u Finskoj godine zlatnu medalju. Na SP u Iranu osvojio bronzu, a u Kairu zlato. Na POI u Sydneyu 2000. godine, osvojio je srebro. Proglašen najboljim sportistom invalidom BiH u 2000. godine.
ADNAN MANKO - rođen 16.01.1977 u Sarajevu. Član je kluba "Fantomi" iz Sarajeva. Od 1997. godine stalni je član najbolje bh. selekcije. Na EP u Talinu (1997) osvojio je bronzanu medalju, a u Sarajevu (1999.), Mađarskoj (2001.) i Finskoj (2003.) osvojio je zlato. Na SP u Teheranu (1998.) osvojio je bronzanu, a na SP u Kairu (2002.) uz zlatnu medalju proglašen je i najboljim igračem prvenstva. Na POI u Sydneju 2000. godine osvojio je srebrnu medalju.
ASIM MEDIĆ - rođen 03.08. 1969.godine u Sarajevu. Član je kluba "SPID" iz Sarajeva, sa kojim je osvojio šampionske titule BiH i Evrope. Član je najbolje bh. selekcije od 1997 godine i učestvovao je i doprinijeo najvećim uspjesima koje je ova selekcija ostvarila. Proglašen je najboljim sportistom invalidom BiH za 1998. godinu, a također i najboljim blokerom na svijetu iste godine.
EJUB MEHMEDOVIĆ - rođen 18.10.1968. godine u Zvorniku gdje je i započeo svoju sportsku karijeru u klubu "Drina" 1997.godine.
Od 1999. godine je stalni član bh. selekcije i sa njom je osvojio zlatnu medalju na SP u Kairu (2002) i na EP u Finskoj (2003).
NEDŽAD SALKIĆ - rođen 26. 10. 1969.godine u Vitezu. Sportsku karijeru započeo u klubu "Zenica 92". Za reprezentaciju BiH nastupa od 1997 godine i sa njima je postigao sve vrijedne rezultate. Odigrao je 20 mečeva na Svjetskim Prvenstvima i 96 mečeva na drugim Međunarodnim Šampionatima.
MIRZA HRUSTEMOVIĆ (selektor) - rođen u Rogatici 10.01.1959. godine. On je osnivač, predsjednik i aktivan igrač bh. i Evropskog prvaka "SPID" iz Sarajeva. Nastupao je i za reprezentaciju bivše SFRJ i jedan je od osnivača i zagovornika formiranja klubova sjedeće odbojke u Bosni i Hercegovini. Od 1995. godine igrao je za najbolju bh. selekciju, a 1999. godine je postavljen za glavnog trenera i selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine. U istom periodu postigao je veliki uspjeh kada je reprezentacija pod njegovim vođstvom osvojila zlatnu Evropsku medalju. Od tada do danas on je na čelu reprezentacije Bosne i Hercegovine i zaslužanje za sve njene dosadašnje velike uspjehe. Više puta do sada je proglašavan najboljim sportistom i najboljim sportskim radnikom u Kantonu Sarajevo i BiH.
NEVZET ALIĆ (trener) - rođen 05.01.1961. godine u Čeliću. Od 1999. godine je nastupao kao aktivni član najbolje bh. selekcije, a od 2002. godine postavljen je za trenera iste.
MEHMED ČOLIĆ (trener) - rođen 19. 06. 1949. godine u Sarajevu. Jedan je od pionira sjedeće odbojke u našoj zemlji. Osnivač je ekipe "Fantomi" iz Sarajeva. Nastupao je i za reprezentaciju bivše SFRJ. Od osnivanja do danas sa reprezetacijom BiH i ekipom Fantomo postigao je izuzetne rezultate.
NAJVEĆI USPJESI REPREZENTACIJE BiH U SJEDEĆOJ ODBOJCI
Najveći uspjesi reprezentacije Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci:
Paraolimpijske igre:
Sydney 2000. - 2.mjesto
Atina 2004. - 1.mjesto
Svjetsko prvenstvo:
Teheran 1998. - 3. mjesto
Egipat 2002. - 1. mjesto
Evropsko prvenstvo:
Tallin 1997. - 3. mjesto
Sarajevo 1999. - 1. mjesto
Sorospatak 2001. - 1. mjesto
Laperanta 2003. - 1. mjesto

25.11.2005.

BRANKO ĐURIĆ

ETO, NA ŽALOST, NIKO SE NIJE UDOSTOJIO NAPISATI NA NAŠEM JEZIKU NEŠTO O ĐURI.

Branko Đurić - Đuro (born May 28, 1962) is an actor and director from Bosnia and Herzegovina.
Đurić was born in Sarajevo. He rose to prominence throughout the former Yugoslavia with the hit comedy series Top lista nadrealista in the 1980s. Đuro became something of an epitome for a Bosnian person, especially due to his accent and slang.
Notable films where he appeared have included:
Time of the Gypsies (1988) (Dom za vešanje)
The Fall of Rock and Roll (1989) (Kako je propao rokenrol)
No Man's Land (2001) (Ničija zemlja)
Cheese and Jam (2003) (Kajmak in marmelada)
Currently, Ðurić lives and works in Slovenia, where he leads the Theatre 55, a film producing company. He also works in Croatia, where he has a TV show Pet minuta slave (Five minutes of fame) at Nova TV, as well as the comedy series Naša mala klinika (Our little clinic).

24.11.2005.

BAKIR HADŽIOMEROVIĆ

Bakir Hadžiomerović, svoj novinarski angažman, počeo je 1995. godine pred kamerama Televizije Bosne i Hercegovine. Prvu televizijsku emisiju uradio je u maju 1996. godine, u kojoj mu je gost bio Karl Bilt, prvi visoki predstavnik u BiH. Godine 1998. dobio je stalni angažman na dnevniku TV BiH, gdje je pratio rad međunarodnih organizacija.
"Godine 1998. na TV BiH počeo sam raditi serijal intervjua pod nazivom 'Na kraju dana'. Bilo je emitirano 25 ili 26 emisija. Nakon toga tadašnje rukovodstvo TV BiH me otjeralo sa ove televizije. Otišao sam na OBN. Baš u periodu kada sam prešao na OBN počela je intervencija NATO-a na Kosovu. Počeo sam raditi emisije o tome. Čini mi se da je bilo 37 takvih emisija, po konstrukciji slične dnevniku, koje su se uživo emitirale svaki dan. Poslije toga ljudi sa OBN-a ponudili su mi da napravim politički magazin 'Odjeci'. U jednoj emisiji gost mi je bio Žak Klajn, specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a. Pokušao je čitati u emisiji koja se emitirala uživo. Nisam mu dozvolio. Izašao je i nazvao rukovodstvo OBN-a, nakon čega su 'Odjeci' ukinuti. Odatle sam izašao onako 'na glavačke'. Sa OBN-a prelazim u sedmičnjak 'Slobodnu Bosnu'. Zaista nosim lijepe uspomene na taj period. Dok sam radio u 'Slobodnoj Bosni' pokrenuta je 'Re-fresh' produkcija koja je radila filmove Pjera Žalice, Srđana Vuletića... Radili smo 'Fresh free talk show' u sarajevskom Kamernom teatru s publikom. Imao sam 15 emisija. U sklopu te emisije radio sam zajedno s Zijom Mehićem, Ahmedom Imamovićem, Pjerom Žalicom, Srđanom Vuletićem, Acom Jevđevićem... To mi je bilo super iskustvo", priča Bakir.
Nakon "Fres free talk showa", rukovodstvo Televizije FBiH, Bakiru je ponudilo mogućnost, da u sklopu programske koncepcije ove televizije, napravi politički magazin "60 minuta", koji se svakog ponedjeljka emituje na FTV.

24.11.2005.

ALEKSANDAR HEMON

Prozaist, novinski kolumnist. Rođen u Sarajevu, 1964. godine, gdje je i odrastao i počeo se baviti književnošću na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu. Početak rata u Bosni i Hercegovini ga je zatekao na boravku u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je odlučio da ostane, nastani se u Chicagu i pokuša pisati na engleskom jeziku. Iz tih pokušaja nastale su priče koje su činile njegovu prvu zbirku, The Question of Bruno (Pitanje Bruna). Nakon tog vrlo zapaženog debija, Hemon je napisao roman The Nowhere Man (Čovjek niotkud) i time u potpunosti potvrdio njegov novostečeni status kao mladi i izrazito talentovani pisac.
Prvu priču na engleskom jeziku - The Sorge Spy Ring napisao je 1995. Iako su njegovi najpoznatiji radovi pisani na engleskom (sa kojeg su prevedeni na brojne svjetske jezike), Hemon nastavlja da piše članke i na maternjem bosanskom jeziku za magazin BH Dani, u kojem ima svoju kolumnu Hemonwood. Dobitnik je prestižne američke MacArthur Fellowship nagrade (2004). Po mnogim, on je danas na Zapadu najcjenjeniji savremeni pisac s područja bivše Jugoslavije.
O svojoj poziciji pisca između dva jezika i dvije kulture, Hemon kaže: "Moja pozicija, tako, nije definisana nacionalnim kulturnim sistemima, koji vole da imaju čvrste i nepremostive granice. Ja sam između kultura, što nije prazan prostor, nego prostor preklapanja, gdje se dešavaju čudne i nepredvidive stvari, gdje se miješaju udaljena iskustva i stvaraju novi, fluidniji identiteti. Moja odgovornost nije odgovornost nacionalnog književnika, nego odgovornost javne ličnosti koja učestvuje u demokratskoj, nehijerarhiskoj razmjeni mišljenja i informacija. Prostor te razmjene je globalan i uključuje kako bosansku tako i američku javnost. Kao profesionalni pisac mogu biti most između različitih kultura, dok bih kao nacionalni književnik bio samo taraba."
Trenutno živi u Chicagu.

24.11.2005.

EMERIK BLUM

Rođen 1911. godine u Sarajevu, umro 1984. godine. Diplomirao elektrotehniku na Univerzitetu u Pragu. Osnivač i prvi direktor "Energoinvesta" u Sarajevu. Gotovo čitav život nalazio se na veoma odgovornim dužnostima. Bio je načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva BiH, direktor "Elektrobiha" i "Elektrocentra", generalni inženjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektroprivredu Vlade FNRJ, pomoćnik ministra Elektroprivrede FNRJ, predsjednik Komiteta za elektroprivredu, gradonačelnik Sarajeva. Član je Organizacionog komiteta 14. zimskih olimpijskih igara Sarajevo 84.

24.11.2005.

SAFET SUŠIĆ

Safet Sušić - Pape, rođen 13. aprila 1955. godine u Zavidovićima. Jedan od najboljih fudbalera Evrope i svijeta u svojoj generaciji. Karijeru je započeo u Krivaji iz Zavidovića, gdje je već sa 16 godina počeo igrati u prvom timu. Sezonu 1972/73 počeo je kao igrač FK Sarajeva iz Sarajeva, prvo kao junior da bi 3.avgusta 1973 debitovao u prvoj postavi seniora. Nastupaju nezaboravni dani kako za Safeta tako i za navijače tima iz Sarajeva. Naime u sljedećih desetak godina, i 350 odigranih utakmica, Safet je za tim sa Koševa postigao preko 100 golova, asistirao za najmanje još toliko i predriblao na stotine protivnika.
Safet Sušić 2005 god. potpisuje ugovor za trenera turskog prvoligaša iz AnkareZa reprezentaciju SFRJ Sušić je debitovao 5.oktobra 1977 u Budimpešti protiv Mađarske i postigao 2 gola. Na sljedećoj utakmici, protiv Rumunije u Bukureštu, postiže prvi hattrick, to jeste tri gola na utakmici. Slijedi još jedan protiv Italije u Zagrebu u Junu 1978, pa još jedan protiv tadašnjih svijetskih prvaka Argentine dva mjeseca poslije u Beogradu. Takav debi u reprezentaciji još nije zabilježen! Godine 1979 Safet Sušić je izabran za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine i za najboljeg fudbalera Jugoslavije. 1981. dobija Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
Početkom osamdesetih, 1982. Safet prelazi u Paris Saint Germain gdje ostaje 9 godina. I u timu iz glavnog grada Francuske, Sušić ostavlja veliki trag. Jedan je od najvećih fudbalera koji su igrali u klubu. Mnogi PSG navijači tvrde da je najbolji strani igrač svih vremena. Naime, PSG je klub osnovan u sedamdesetim godinama i u Safetovom vremenu je postao veoma slavan i jak.
Fudbalsku karijeru je okončao 1992 sa 37 godina igrajuću za francuski Red Star. Po njegovim riječima, jedina neispunjena želja u karijeri je bila da igra za Bosnu i Hercegovinu.
Nakon igračke karijere, Pape je počeo da radi kao trener. Trenirao je francuski Cannes, turski Istanbulspor i klubove u Saudijskoj Arabiji a trenutno se nalazi na čelu turskog prvoligaša Konyaspor-a.
Safetov stariji brat Sead Sušić, također je bio veoma talentovan fudbaler koji je oblačio reprezentativni dres.
Safet je 2000. povodom proslavljanja 50 godina UEFA-e, zvanično proglašen za najboljeg fudbalera Bosne i Hercegovine u posljednjih pola vijeka.

Igračka karijera:
1972-82 FK Sarajevo (SFRJ)
1982-91 Paris Saint-Germain (Francuska)
1991-92 Red Star (Francuska)

Trenerska karijera:
1994-95 AS Cannes (Francuska)
1996-98 Istanbulspor (Turska)
2001-02 Al Hilal (Saudijska Arabija)
2004-2005 Konyaspor (Turska)
2005- Ankaraguču (Turska)

24.11.2005.

DAVORIN POPOVIĆ

Davorin Popović-Pimpek (1946. - 19.06.2001., Sarajevo); pjevač i frontmen legendarne sarajevske skupine Indexi. Jedan od najboljih vokalnih interpretatora ovdašnjih prostora.
Kad kreneš kao jedan dječarac od petnaest godina, da se uz sport počneš baviti muzikom i da te to vuče na jednu drugu stranu... Pa si napravio neku čudnu grupu… Tako ćemo, ako su ovo bile Bube (Beatles) onda ćemo mi biti Pauci, ako su ovo bili ovi, onda će ovo biti ovo... (Iz interviewa za RFE, 14. april 1999.)
Pimpek, nadimak po kojem je postao i ostao poznat u onoj velikoj Jugoslaviji, zaradio je u dvorištu FIS-a, u samom centru Sarajeva, u Mis Irbinoj ulici, za koju je zauvijek ostao vezan, čak i u vrijeme najvećih granatiranja Sarajeva, bez obzira na adrese na kojima se ponekad povremeno nalazio.
Bio je i ostao zaštitni znak Indexa, grupe osnovane 1962.godine, benda uz kojeg su odrastale generacije nekadašnje jugoslovenske mladosti. Jedinstven, prepoznatljiv glas i scenski pokret, koji se svodio samo na podizanje lijeve noge i ruke.
Malo je poznato da je svoj javni život počeo kao vrlo talentovani košarkaš, što će ga kasnije opredjeliti da mu medju ponajboljim prijateljima budu Mirza Delibašić-Kinđe ili Bogdan-Boša Tanjević. I za njih i za sve Sarajlije, jedino je Pimpek zasluživao ime Pjevač, u tom se gradu naprosto znalo kome pripada to zanimanje, koje je Davorin cijelog života dosljedno nosio, okupljajući na svojim poratnim koncertima u Zagrebu, Beogradu, Budvi, Sarajevu – tri generacije. Na njegovim su koncertima i baka, i mama i kćer znale svaku pjesmu napamet. Njegovi će bliski prijatelji pamtiti kako je samo njega saobraćajni policajac, koji ga je u neko sitno doba, pred zoru, zatekao na semaforu na Marin dvoru, zaspalog za volanom, probudio riječima: “Hajde Dačo vozi, već treći put ti se pali zeleno”. Kao u hiljadu puta ispjevanim stihovima: Putu mom tu je kraj, umoran ovdje ja ću stati, želim mir...


24.11.2005.

MIRZA DELIBAŠIĆ

Mirza Delibašić je najpoznatiji bosanski košarkaš i sportista dvadesetog vijeka. Rođen u Tuzli, 9. januara 1954. godine, preminuo u Sarajevu 8. decembra 2001. godine.
Mirza DelibašićBlistavu sportsku karijeru započeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu. Član košarkaškog kluba Sloboda iz Tuzle postao je 1968. i u ovom klubu ostao je do 1972. godine, kad postaje član Bosne, kada je odigrao i prvu utakmicu protiv Jugoplastike iz Splita. Za Bosnu je odigrao 700 utakmica i postigao oko 14.000 koševa.
Bio je prvak Jugoslavije i Evrope i osvojio Kup Jugoslavije. U dresu reprezentacije Jugoslavije bio je prvak Balkana, Evrope, svijeta i olimpijski pobjednik. Dobitnik je mnogih sportskih i društvenih priznanja. Četiri puta biran je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine da bi onda dobio specijalno priznanje kao as izvan serije i postao član žirija za izbor sportiste. Godine 1980. izabran je za najboljeg košarkaša u Jugoslaviji. Sa ekipom Bosne bio je i vicešampion svijeta.

24.11.2005.

MERSAD BERBER

Akademski slikar, rođen je 1. januara 1940. godine u Bosanskom Petrovcu, u Bosni i Hercegovini. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Ljubljani 1963. godine, u klasi profesora Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike kod profesora Rike Debenjaka, dovršava 1965. godine. Kolektivno izlaže od 1961. godine, a prvu je samostalnu izložbu imao već 1965. godine u Gradskoj galeriji u Ljubljani. Od tada započinje umjetnikovo višestrano predstavljanje javnosti. Vanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu postaje 1978. godine. U međuvremenu se profesor Berber svrstava među najpoznatije i najtraženije savremene svjetske umjetnike, a njegovi radovi su postali sastavni dio brojnih javnih i privatnih zbirki, kao i muzeja u čitavom svijetu. Tate Gallery u Londonu je 1984. godine otkupila jedan njegov rad, što ga je neupitno svrstava uz bok mnogim velikim imenima okupljenih u ovom restižnom svjetskom muzeju. Vrsnost slikara i ilustratora predstavio je ilustriranjem brojnih značajnih knjiga, za koje je dobio najviše međunarodne nagrade. Njegova su scenografska rješenja prezentirana na pozornicama u Sarajevu, Vašingtonu (Washington DC, USA), i Zagrebu. Autor je crtanog filma "Tempo secondo", u proizvodnji "Zagreb film"-a, 1980-1985. godine. Započevši s 1966. godinom pa do danas, dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među kojima su i nagrade gradova Sarajeva i Banja Luke, više nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade u Dubrovniku, Trstu, nagrade sarajevskog lista "Oslobođenje", te nagrada ZAVNOBIH-a (1992). Medju svjetske važne nagrade nezaobilazno treba izdvojiti one u - Sao Paolu, - Alessandriji,(Alessandria, IT); - Firenci (Firenze, IT); - Tokiju (Tokio, JP); - Nju Delhiju (New Delhi, IN) - Velika premija Lalit Kala Academy, 1978. , kao i I. nagradu World Book Fair, 1980. godine; - Monte Karlu (Monte Carlo, MO)- Nagrada ICOM-a, 1978. godine; - Madridu, (Madrid, ES); - Lajpcigu, (Leipzig, FRG); - Varni (Warna,BG); - Krakowu (Krakow, PL) Trijenale 1997. godine.

Opsežne monografije objavljene su 1980. i 1985. godine u izdanju Mladinske knjige, Ljubljana, te 1997. godine u izdanju Sol Intercontinental, Ljubljana. Od 1992. godine živi i radi u Zagrebu.

24.11.2005.

KULIN BAN

Bosanski Ban, vladao je Bosnom (drŽavom BoŠnjana) od 1180. godine do 1204. godine. Sa izuzetkom jednog vojnog pohoda kojeg je protiv Vizantije vodio 1183., Bosna je njegovu vladavinu provela u miru.
Zbog njegove odanosti Crkvi Bosanskoj, Papa je kroz Ugarsku na njega izvršiO pritisak, pa Kulin 1203. organizuje skup na Bilinom Polju gdje deklariše, pred papsim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost katoličkoj crkvi i odriče se hereze ali ustvari ostaje heretičke vjere za koju ga je još 1199. papi optuživao vladar Zete Vukan.
On je ostavio/napravio povelju koja je poznata kao 'rodni list bosanske državnosti' u kojoj se spominju granice Bosne koje idu od Drine do Save na sjeveru, pa do Une na zapadu i sl. U njegovoj povelji su definisane granice Bosne i, isto tako, navodi se da Bosna ima svoga vladara, prijestolje, odnosno svoju vlast i da je to jedna uređena zemlja.
Kulin Ban je jedini bosanski, srednjovjekovni, vladar koji je ušao u narodnu poslovicu ("Od Kulina Bana i dobrijeh dana").

24.11.2005.

DANIS TANOVIĆ

Danis Tanović je bosanskohercegovački režiser. Rođen je 20. februara 1969. godine u Zenici. Rat ga prekida u studiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Za vrijeme prve dvije ratne godine zadužen je za filmsku arhivu tadašnje Armije Bosne i Hercegovine. 1994. godine razmišlja o nastavku studija u Sjedinjenim Američkim Državama i u Njemačkoj, ali odlazi u Belgiju gdje nastavlja studij na filmskoj školi INSAS. 1998. godine dobija belgijsko državljanstvo. Danis živi i radi u Parizu. Danis Tanović je režirao više dokumentarnih filmova. Ušao je u historiju kinematografije kao debitant sa najviše dobijenih nagrada za svoj prvi film.

Filmografija - Režija
Enfer, L' (2005)
11'09'01 - September 11 (2002)
Ničija zemlja (2001) - OSCAR
Buđenje (1999)
Aube, L' (1996)

24.11.2005.

IVO ANDRIĆ

Ivo Andrić (1892-1975), književnik, jedan od najvećih jugoslovenskih pisaca. Rodjen je u dolcu,selu kraj Travnika. Gimnaziju je završio u Sarajevu, a slovenske književnosti i istoriju studirao u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata hapšen je i interniran. Izmedju dva rata bio je u diplomatskoj službi. Živio je u Beogradu gdje je i umro.
Pisac je snažne imaginacije, a istovremeno i vanredan poznavalac istorijskih prilika stare Bosne,o kojoj je najčešće pisao. Osnovne su mu karakteristike prefinjena psihološka analiza, duboko poniranje u suštinske probleme egzistencije i moć da sugestivnom magijom poetske riječi dočara i otjelovi ljudsku i društvenu panoramu minulih vijekova. Koristeći narodna
predanja, legende, istorijsku faktografiju, a prije svega plodotvorno bogatstvo svoje mašte i osjećanja svijeta, podigao je monumentalnu umjetničku građevinu u književnosti naše epohe. Najprije je objavljivao pjesme, lirsku prozu, prevode, članke i kritike, zatim prešao na pripovjetku i roman. Spada u red naših pisaca koji se najviše čitaju i djela su mu doživjela mnogobrojna izdanja. Prevođen je gotovo na sve evropske jezike i u mnogom zemljama Afrike i Azije.
Dobio je povelju za životno djelo Saveza književnika i Udruženja izdavača 1956., Nobelovu nagradu za književnost 1961. kao prvi Jugosloven, Nagradu AVNOJ 1967., 27-julsku 1970., Vukovu nagradu za izuzetan stvaralački i opšti doprinos kulturi 1972.; odlikovan je ordenom junaka socijalističkog rada.

-Romani: Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica, Prokleta avlija, Omer-paša Latas (koji je ostao nedovršen);
-zbirke pripovjedaka: Nemirna godina, Žeđ, Jelena, žena koje nema, Znakovi, Deca, Kuća na osami;
-putopisi i skice: Staze, lica, Predeli,
-lirska proza i pjesme: Ex Ponto, Nemiri, Lirika;
-meditativna proza: Znakovi pored puta, Esiji, kritike, članci I i II, Sveske.



SUBJEKTIVNO

VAŠI PRIJEDLOZI
Molim Vas da u komentarima na postove predložite osobe za koje smatrate da bi trebaju biti upisane u ovaj blog. Takođe Vas molim da u sklopu svog prijedloga navedete i razloge zbog kojih bi se "osoba" trebala naći u ovoj DVORANI SLAVNIH.

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
3054

Powered by Blogger.ba